Društvena prostorija

Uzdahnula sam i otvorila joj vrata spavaonice, čekajući provalu smijeha.

Konačno sam zakoračila preko praga, a smijeh me tako naglo pokosio da sam se gotovon zadavila. Oči su me već pekle od suza; toliko sam se smijala.

Brendon se nešto nerazgovijetno zaderao, dok je držao krpu na slomljenom nosu.

"Jesi ti svjesna da je malo falilo da mi potrgaš sve kosti u tijelu?" derao se Brendon, držeći krvavu krpu na slomljenom nosu. "Koji ti je kurac?!"

Okrenula sam očima, naslučujući svađu.

Čim je planuo, ja sam se još glasnije nasmijala.

Promrmljala sam nešto na njemačkom i krenula prema njemu, no on je naglo ustuknuo.

Ovog je puta napadaj smijeha bio gotovo neizdržljiv. Držala sam se za kvaku vrata, dok mi je tijelo bilo izvijeno na čudan način. Ostajala sam bez zraka, ali prizor Brendona me jednostavno nije napuštao.
"Evan? Jesi dobro?" Bradin se zacerekao, vidjevši me u takvom stanju.
"Ne... baš", nekako sam izgovorila.

Izvukla sam štapić, a Brendon se trznuo. Zakolutala sam očima i značajno pogledala Alexis.

Nabacila sam ozbiljnu masku na lice, ne dajući smijehu da me nadvlada.
"Kretenčino, hoćeš da ti zaliječi taj nos ili ćeš uokolo hodati krvav?" zakolutala sam očima.

Značajno sma klimnula glavom.

"Reci teti gdje buba!" zacerekala sam se, a Evan suzdržava smijeh.

Pritisnula sam rukom usta kako mi ne bi izletjela nova bujica smijeha.
Posprdno sam se nakašljala, očekujući odgovor.

"Dora, ne junači se i daj mu sredi taj nos prije nego poprimi izgled Michaela Jacksona!" uzdahnula sam.

"Pa šta da mu radim kad mi ne da blizu?!" viknula sam iživcirano.

"Ti se smiri inače ćeš ostatak života hodati uokolo unakažen!" naredila sam Brendonu. Potom sam se obratila Dori. "A ti pazi što radiš s tim štapićem!"

"Nešto mi je agresivna u zadnje vrijeme..." prišapnula sam Bradinu, misleći na Alexis.

"Čula sam to!" odbrusila sam joj.

"Još bolje. U čemu je problem?" prekrižila sam ruke na prsima, ciljajući je pogledom.

Uzdahnula sam. "Nema problema. Samo ga ostavite na miru da možemo normalno nastaviti sa svojim životima. Ima još toliko drugih ljudi koje niste mučile."

"Nitko nije zanimljiv poput Brendona!" izjavila sam sretno, "Je l' da, dijete drago? Dođi sad 'vamo."

Brendon se ljuto, ogorčeno i uplašeno sporim koracima dogegao do Dore. "Daj samo što prije! Sad već vraški boli!"

Stajala sam sa strane, stežući rukom štapić u džepu pelerine, spremna da se njime poslužim ako Dora odluči dodatno izdeformirati Brendonov nos umjesto da mu ga vrati na mjesto.

Uzdahnula sam, žalosna što je zabava završila i uperila mu štapić u nos, na što se trznuo. "Daj budi miran!"

Odmaknula sam štapić i nacerila se. "Još nešto?"

Opipao si je nos kako bi se uvjerio da mu na njegovu mjestu nije izrasla kljuka.

"Da, još nešto", rekao je Dori. "Kloni me se!"

Potom se okrenuo na peti i odjurio.

"A da se mi vratimo u društvenu nakon ove lakrdije?" predložila sam. "Bradine, Evan...idete ili se kanite ovdje šlatati?"

"Pa..." premišljajući se, rekla sam. "A dobro ajde, idemo. Ionako moram u knjižnicu već jednom."

"Hej!" dreknula sam za Brendonom "Nemoj izazivati sreću, pederu!"

Uzdahnula sam i potrčala za Evan u knjižnicu.

[ne mogu se suzdržati: ]

"Glava me boli", uzdahnula sam svaljujući se u naslonjač u društvenoj. "Gdje je Zabini kad ga trebaš?"

/kaj sad, Evan? /